Der čakavische kojeg nima više


MAGISTARSKI RAD VIVIANE JEPURE O SPLITSKOM GOVORU
POČETKOM XX. STOLJEĆA
Izvori za magistarski rad Viviane Jepure na slavistici Filozofskog fakulteta u Mannheimu “Der čakavische dialekt”, različiti su tekstovi pisani na čakavici, od Radišićeva Ričnika, preko Uvodićevih i Smojinih štorijica, do knjige “Smij i suze starega Splita”, autora Ivana Ike Kovačića
Tko je mogao i pomisliti da će splitska čakavica, ne jednog dana, nego danas, postati predmetom znanstvenih radova, koji će završavati zaključkom kako izvorni govor dalmatinske metropole gotovo više i ne postoji …
Upravo do ovakvih rezultata došla je, pišući svoj magistarski rad na slavistici Filozofskog fakulteta u Mannheimu, Viviana Jepure, čiji su se splitski korijeni aktivirali baš u prigodi znantvenog istraživanja o ovoj temi.— Većina kolega izabire teme koje lako mogu obraditi, i za koje ima dosta literature, a mene je privlačila baš ovakva tematika, za koju je bilo potrebno oko godinu dana rada, i to na temelju rijetkih izvora. Iako sam s kraćim prekidima čitav život provela u Njemačkoj, govor moje babe i moga dide bio je nešto što sam uvijek nosila u sebi. Ovako, taj rad postaje i dokument koji svjedoči o mom porijeklu — objašnjava nam Viviana, koja priznaje da je govorom, kojim se bavila, a kojim se u Splitu govorilo početkom dvadesetog stoljeća, i njoj teško govoriti.
Izvori za rad “Der čakavische dialekt” različiti su tekstovi pisani na čakavici, od Radišićeva Ričnika, preko Uvodićevih i Smojinih štorijica do knjige “Smij i suze starega Splita”, autora Ivana Ike Kovačića.
— Baš jedno poglavlje iz Kovačićeve knjige, koje govori o proslavi blagdana gradskog zaštitnika, Sudamji, bilo je glavni predmet analize teksta, koji se, među ostalim, bavio morfologijom, frazeologijom, leksikom … Među zaključcima možda je najzanimljiviji onaj o utjecajima stranih jezika, pa je osim poznatih talijanizama i germanizama očit i velik utjecaj turskog, francuskog i grčkog jezika.
— Jedna od najprepoznatljivijih osobina splitskog dijalekta je tzv. čakavski akut, način naglašavanja riječi, s dugim akcentom na zadnjem slogu, primjerice u izrazima rukon, ženon, mojon. Danas ga je skoro nemoguće čuti, jer prevladavaju novoštokavski akcenti, kao i najrazličitiji utjecaji. Ove promjene su neizbježne i događaju se s dijalektom u svim gradovima koji su podložni velikom doseljavanju, tako da stari jezik ostaje samo u tragovima. Na žalost, u splitskom dijalektu je vidljiv nestanak one melodioznosti, zvučnosti, ritmike, slatkoće, koje primjećujemo kad slušamo govor, primjerice, iz tridesetih godina, navodi Viviana Jepure, koja dodaje i da se govor današnjih Splićana već razlikuje od govora koji je prevladavao od 1945. do 1990., pa bi i to razdoblje već moglo biti predmetom istraživanja.
— Teško mi je kad vidim da se u Splitu baš nitko puno i ne zabrinjava zbog nestanka izvornog govora, ne trudi ga se sačuvati, pa ćemo ga za koju godinu imati tek u starim knjigama i rijetkim znanstvenim radovima.
DAMIR ŠARAC

,

  1. Komentariši

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s

%d bloggers like this: