Jezik roda moga


Početkom prošlog stoljeća kada smo bili dio Europe jedan je mladi bečki časnik Petar spoznao svu ljepotu našeg jezika i oduševio se njime . Do tada je pisao pjesme na njemačkom.  No poslije materinski jezik napuštao nije . Najljepše pjesme o hrvatskom jeziku napisao je upravo  Petar Preradović, Žumberčan porijeklom, sin siromašnog krajišnika. Njegovi stihovi oslikaše svu puninu i dubinu , svu divotu i ljepotu jezika nam hrvatskoga :

Kao vječno more sinje. U kretu si gipkom, lakom. Podaje se dahu svakom .I mreška se i propinje, (Kakva moć je vjetra koga). Zuji, zveči, zvoni, zvuči. Šumi, grmi, tutnji, huči, – To je jezik roda moga!
Sada nanovo stojimo pred vratima Europe i čekamo da nam ih otškrinu i puste nas ući. Možda opetovano griješimo no još neznamo dali je to «greška» ili «griješka».Ako odustanemo dali  im reći «neću» ili «ne ću». Ako uđemo dali smo u «Europskoj uniji» il’ «europskoj Uniji»? A Europa želi uniformirani jezik, jednostavan, siromašan i jeftin za prevođenje. Žele nam osiromašiti jezik ko što osiromašiše banke naše pa postahu njihove. Dakako, o jeziku roda hrvatskoga zborim, o temi toj srcu prirasloj akademicima našim vrlim i sabornicima počesto polupismenim. Oni pravopise nove pišu i zakone donose. A o jeziku našem nitko više znao nije od drugog Petra Žumberčana, također školovanog u Beču.Taj naš drugi Petar Skok isto ‘ko i prvi najprvo prouči njemački, talijanski, francuski, latinski i tek tada o hrvatskom štoviše o žumberačkom govoru  prozbori .

 

U Žumberku postoje tri govora: jekavski, ikavski i ekavski ili štokavski, čakavski i kajkavski . Prva dva su doseljenički uskočki govori, a treći je starinski starosjedilački. U petnaestom i šesnaestom vijeku Turci skriviše migracijski tsunami naroda ovih prostora; u svom nadiranju preko Kosova, Krbave pa sve do Beča mnoge naše ljude natjeraše na put.

 

Tako žumberački jekavski govor kao i njegovi govornici vuku svoje korjene i porijeklo im seže sve do sjeverne Albanije, Crne Gore tj. Boke Kotorske, Konavala, Hercegovine, Dalmacije i Like. Kako je jekavski govor temelj našeg književnog jezika, u žumberačkoj jekavici nalazimo relativno malo odstupanja od književne forme.  Dok se u književnom jeziku   upotrebljavaju bosanski oblici (djed), ovdje se govori hercegovački:  đed-djed; đevojka-djevojka; viđeti-vidjeti; pljevati-pjevati; ćijo-htio; ćerati-tjerati; drobna đečica-sitna dječica; gizdav-ohol; svišinom-većinom; zagvišno-zasigurno; oraj-orah; čojk-čovijek; ufati-nadati; črljen-crven; koti, kej-kao; iskati-tražiti; okno- prozor; utoma- uzalud; špotati-grditi,ogovarati; grd-ružan; zažgati-zapaliti; čez-kroz; kleti-psovati; črešnja-trešnja; lasi-kosa; pekljar-prosjak; ćedan-tjedan; faljeti-nedostajati; mučati-šutjeti; ušeso-uho; buva-buha; teći-trčati; jie-jedi; poklje-poslije; raše-radije; žđela-zdjela;  raljka-zemljana posuda(2-3l)za čuvanje mlijeka i kuhanje u krušnoj peći; so-sol; ost-ocat; ugorki-krastavci; skorup-vrhnje; poljev-provrelo vrhnje; retkozubica-mladi u rano proljeće ubrani listovi maslačka(žuki)napravljeni sa poljevom ili na salatu(ost,so,ulje)najzdravija žumberačka salata; česan-češnjak; čebula-crveni luk; cvrće-omlet sa čvarcima; aljina-kaput; kiklja-haljina; vajk-uvjek; ele-daj; opreg-pregača; škoda-šteta; polak-pokraj; veža-kuhinja……….

 

P.Skok piše da su na svom selidbenom putu ,Uskoci, »pokupili» više dijalekata, zavisno od sredine u kojoj su privremano živjeli najvjerojatnije su u Žumberak doselili govoreći više dijalekata štokavskog govora. Milko Popović izučavajući žumberački dijalekt nalazi usku vezu između žumberačkog i hercegovačkog govora. Stanko Vraz 1841 g. u svom putopisu «Put s gornje strane»,u kojem opisuje život uskoka, njihov jezik, običaje i odnose sa Slovencima. Piše : “Uskoci govore jezik čist štokavski na način bosanski, s tom razlikom da nema u njemu toliko turskih riječi, jer su dolaskom Turaka već bili ostavili svoju pradomovinu.”

 

Marijan Bacan u svom djelu «Ruđanski govor»opisuje govor sela Rude, koje se nalazi na krajnjem jugoistočnom dijelu žumberačkog štokavskog govornog područja, na samoj granici prema području mješavine čakavsko-kajkavskog dijalekta, s administrativnim središtima Pribić, Krašić, Jastrebarsko…Taj je govor štokavski govor ijekavskog izgovora i gotovo potpuno jednak govoru većine stanovnika sela sjeveroistočnog dijela Žumberka. Ja bih ga nazvao govorom «Maslara». Jedna od najznačajnijih osobina ovog govora jest zadržavanje stare akcentacije kod većine riječi. Prema tome, silazni akcent nalazi se i na početku i u sredini i na kraju riječi, a u većini riječi, posebno u glagolima, ispred akcenta nalazi se dužina…..

 

Žumberačke štokavce tj. jekavce uz već spomenute «Maslare» možemo još razdvojiti i na  «Užinarce», a to bi bili govornici iz jugozapadnog dijela Žumberka (Sošice, Radatovići, Kašt). Ljudi od pera med’ «Maslarima» bijahu: Marko Vukasović (autor samoborske himne «Kod kapele Sv.Ane»), Milan Bubanović, Dane Kovačević, Ivica Pavković i biskup Janko Šimrak. A «Užinarci» imaju Jovana Hranilovoća, Tadiju Smičiklasa, MilanaHeraka i Danu Gurovića koji je u svojim djelima «Ljudi uz Sušicu» i «Jecaji Sušice» i pisao na užinarskom…

 

Žumberak je, kao rezultat migracija stanovništva, postao svojevrsno dijalektno čvorište, sjecište triju nariječja zanimljiv po tome što na tako malom području žive vrlo različiti govori.

 

Drugi je žumberački govor ikavski ili čakavski koji ima dva svoja centra, a to su Kalje i Jurkovo Selo rodno mjesto akademika Petra Skoka.To je doseljenički čakavski, ikavsko-ekavski govor koji svoje korjene vuče iz Bihaćkog kraja, Bosne, Dalmacije i Senja . Iako nema  zamjenice ČA (CA)u samostalnoj uporabi govor je to sa većinom temeljnih čakavskih crta. Žumberački čakavci, također Uskoci, koji su dolaskom u Žumberak potisnuli ili «asimilirali» kajkavce i zauzeli njihov prostor te se stopili s njima. Možda je jezični kompromis među njima upotreba upitno-odnosne zamjenice «kaj» umjesto «ča» no ostao je njen genitiv «česa». Tko su starinci, a tko došljaci, što je vrlo važno za upoznavanje nekog govora, teško je sa sigurnošću tvrditi stoga oprostite ako griješim no moja saznanja govore slijedeće:

STARINCI-Bartaković, Berdik, Bradač, Bernardić, Bučar, Colarić, Doljac, Duralija, Dragozet, Gornik, Garapić, Grdošić, Horvat, Horvatin, Humjan, Juratovac, Kajkavac, Mahovlić, Markušić, Morduš, Maković, Milašinčić, Novosel, Podgoršćak, Polšak, Poklečki, Rudman, Sladetić, Sokač, Simenić, Stinčić, Šintić, Šoštar, Šiljak, Tarač, Tancrajter, Živoder

 

DOŠLJACI(uskoci): Bukovac, Beg, Bezjak, Bogović, Baron, Balaban, Belanić, Bukvić, Bekavac, Cvitković, Čorak, Domitrović, Delišimunović(Radojčić), Draganić, Drmić, Ferenčić, Grgetić, Hodnik, Heraković, Ivančić, Janković, Koren, Kokot, Kovačić, Maletić, Martić, Petretić, Petković, Penić, Radelja, Relić, Rađenović, Rajaković, Radovanović, Skok, Stanišić, Šinković, Tomas, Vlahović, Vlašić, Zadro, Zoretić, Žamarija, Župan.
Uz žubor Kupčine žubori  čakavska «rič» i teku skupa sve do ispod ušća Slapnice uspinjući se spram Prekrižja i Oštrca na jugu i uzdižući se Žumberačkom magistralom preko Hartja, Petričkog sela,Gornje Vasi pa sve do Pokleka.  Petar Skok još kao student istražio je govor žumberačkih čakavaca davne 1903. g. i objavio ga u djelu naslova «Mundartliches aus Sichelburg(Žumberak)» te je 1956. g. u Hrvatskom dijalektološkom zborniku objavio studiju «Novi prilozi proučavanju žumberačkih čakavaca». Ikavskih govora ima više vrsta.Uglavnom ih dijelimo na čiste i mješovite. Kod prvih «jat», praslavenski glas(i,je,e),gotovo uvijek prelazi u «i». Kod drugih postoje znatne ekavske primjese, koje su se u tom govoru razvile organski. Ti ekavizmi zavise od susjednih glasova. Samo pravilo predviđa ekavski refleks jata ispred dentalnih suglasnika(t,d,s,z,n,l,r)kad iza njih slijede vokali stražnjega niza (a,o,u) ili (belo,venac,leto,bled,cel,telo..), a ikavski refleks u svim ostalim slučajevima(mliko,dite). Uz to važne čakavske crte su i postojanje upitno odnosne zamjenice ča (ili njezina genitiva česa)ili njezinih složenica zač, poč. Pored jekavaca u Žumberku ima najviše tih mješovitih ikavaca.

Žumberački se govori razlikuju od susjednih, čisto kajkavskih, po refleksu poluglasa. On je kod štokavaca i čakavaca većinom «a», (mačak, vrabac), dok je kod čistih kajkavaca «e»(maček,vrabec). No da ovo štivo nebi isuviše bilo dosadno ispisati ću mali riječnik žumberačke ikavice: zaklipati-zaključavati; kluč-ključ; strela-grom; malin-mlin; mijur-mjehur; rušnik-ručnik; mraunac-mrav; maćija-maćeha; diver-mužev brat; šurjak-ženin brat; svak-sestrin muž; pašanci-muževi sestara; svast-ženina sestra; zalva-muževa sestra; ćaće,det-djed; glamnica-cjepanica; sriš-inje; libac-kruh; sprigniti se-sagnuti se; briska-breskva; snik-snijeg; cirkva-crkva; maša-misa; ripa-repa; vuš-uš; muči-šuti; ocvarki-čvarci; mlišni-mliječni; mlišnice(vrsta gljiva); saje-čađa; samniti-samljeti; bradva, balta-vrste sjekire; zidanica-podrum; do-tko; ću dojti,dojću-budem došla; kadi-gdje; čuda-mnogo……..

 

Ovim žumberačkim govorom govoriše: akademik Petar Skok, feldmaršal Josip Šintić, baruni Delišimunović i Poklečki, zagrebački biskupi Domitrović i Petretić, grof Janković i mnogi drugi. Treći je žumberački govor u svom izvornom obliku bio sačuvan u Tihočaju. Selo je to župe Slavetić i njegovi govornici govorahu na čistoj kajkavštini, specifičnog naglaska. Nažalost jedini kajkavac «gradonačelnik» Nikola Fratrić svojim govorom nema više s kim divaniti. Naime preostalo dvoje stanovnika, tog sela čarobnih vidika, su po domaći rečeno «vlaji» ko i  pisac ovih redaka. Ne tako davno Tihočajom odzvanjao je «kaj» sada to selo uranja u tišinu tihog očaja. Ovo je selo bilo dom Katovčića i Fratrića raspoređenih u desetak kućeraka.

 

Nekada davno ovdje su živjele porodice Glasić, Sokolović, Subrin, Katić, Gergas, Susedić , Balaban i Mihalić. Govor Krašića, Pribića, Dola; Puškarovog Jarka, Slavetića i napuštenog Tihočaja u svojim je pričama o običnim malim ljudima najbolje oslikao Janko Matko.

 

U sva tri žumberačka dijalekta nalazimo i podosta tuđica tako npr.:
-GERMANIZMI- župa-juha; cukor-šećer; fertun-pregača; jupa-vesta; kikla,kiklja- haljina;  ganak,ganjak-trijem; ambrela-kišobran; sokna-čarapa; rafunak-dimnjak; šos-suknja; šarajzlin-žarač,ožeg; glaš-staklo; lajt-bačva; mela-brašno; flaša-boca; plac-tržnica; rajngla-lonac; miza-stol…
-ROMANIZMI-čebula-crveni luk; raca-patka;
-TURCIZMI-čerapa-čarapa; divan-razgovor; duvan-duhan; barjak-zastava…
-HUNGARIZMI-vankuš-jastuk
Bili štokavci, čakavci ili kajkavci; govorili što, ča ili kaj; rabili «je»,  «i» ili «e»; u sva tri slučaja govorite Žumberačkim govorom, koji se u proteklih 500-tina godina sukobljavao, mijenjao, nadopunjavao, prožimao, oplemenjivao i danas je to što je. Petar s početka priče napisao je : «Stalna na tom svijetu samo mijena jest!»

 

Miljenko Višošević

  1. Komentariši

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s

%d bloggers like this: